Industrijski se sumporna kiselina dobija na dva nacina:
1. Kontaktnim procesom
2. Procesom olovnih komora
Kontaktni proces je uveden u industriju pocetkom 20.veka i novijeg je datuma u odnosu na ovaj drugi. Kontaktni proces se cesce koristi.
Sastoji se iz 4. faze ili operacije.
1. Dobijanje smese sumpor dioksida i vazduha,
2. Ciscenje gasne smese,
3. Provodjenje gasne smese preko kontaktne mase,
4. Sjedinjavanje sumpor-trioksida s vodom u sumpornu kiselinu.
1. Dobijanje smese sumpor dioksida i vazduha
Najvaznija sirovina koja se upotrebljava za dobijanje SO2 je pirit(FeS2) a moze da se upotrebi i neka druga sulfidna ruda.
npr. galenit (PbS), sfalerit (Zns) itd.. ili sam sumpor.
Pirit se zagreva do visoke temperature u prisustvu velike količine vazduha u specijalnim pećima. Tu nastaje sumpor'dioksid i gvožđe(III)-oksid:
FeS2 + 11O2 --> Fe2O3 + 8SO2
2. Ciscenje gasne smese
Smesa vazduha i sumpor dioksida se mora prvo ocistiti od primesa a narocito od arsenovih jedinjenja. Arsenova jedinjenja smetaju katalizatorima, narocito platini. Danas se na najbolji nacin primese uklanjaju "elektricnom filtracijom".
3. Provodjenje gasne smese preko kontaktne mase
Ociscenja gasna smesa se satoji od SO2 i vazduha. Da bi doslo do reakcije smesa mora da se zagreba do 400-600 stepeni, u zavisnosti od katalizatora.
Kao najbolji katalizator koristi se vanadijum(V)-oksid.
2SO2 + O2 ---> 2SO3
Na suvise visokoj temperaturi SO3 se ponovo raspada na sastavne komponente.
4. Sjedinjavanje sumpor-trioksida s vodom u sumpornu kiselinu.
Dobijeni sumpor-trioksid se ne uvodi direktno u vodu, jer tom prilikom nastaje izuzetno burna reakcija. Da bi se to sprecilo gas se uvodi u koncetrovanu (98%) sumpornu kiselinu u kojoj se ratvara gradeci pirosumpornu kiselinu H2S2O7
SO3+H2SO4 --> H2S2O7
Stalnim dodavanjem vode odrzava se prvobitna konc. sumporne kiseline (98%), samo sto je sada, logicno, ima vise. :)
Industrijski se sumporna
Industrijski se sumporna kiselina dobija na dva nacina:
1. Kontaktnim procesom
2. Procesom olovnih komora
Kontaktni proces je uveden u industriju pocetkom 20.veka i novijeg je datuma u odnosu na ovaj drugi. Kontaktni proces se cesce koristi.
Sastoji se iz 4. faze ili operacije.
1. Dobijanje smese sumpor dioksida i vazduha,
2. Ciscenje gasne smese,
3. Provodjenje gasne smese preko kontaktne mase,
4. Sjedinjavanje sumpor-trioksida s vodom u sumpornu kiselinu.
1. Dobijanje smese sumpor dioksida i vazduha
Najvaznija sirovina koja se upotrebljava za dobijanje SO2 je pirit(FeS2) a moze da se upotrebi i neka druga sulfidna ruda.
npr. galenit (PbS), sfalerit (Zns) itd.. ili sam sumpor.
Pirit se zagreva do visoke temperature u prisustvu velike količine vazduha u specijalnim pećima. Tu nastaje sumpor'dioksid i gvožđe(III)-oksid:
FeS2 + 11O2 --> Fe2O3 + 8SO2
2. Ciscenje gasne smese
Smesa vazduha i sumpor dioksida se mora prvo ocistiti od primesa a narocito od arsenovih jedinjenja. Arsenova jedinjenja smetaju katalizatorima, narocito platini. Danas se na najbolji nacin primese uklanjaju "elektricnom filtracijom".
3. Provodjenje gasne smese preko kontaktne mase
Ociscenja gasna smesa se satoji od SO2 i vazduha. Da bi doslo do reakcije smesa mora da se zagreba do 400-600 stepeni, u zavisnosti od katalizatora.
Kao najbolji katalizator koristi se vanadijum(V)-oksid.
2SO2 + O2 ---> 2SO3
Na suvise visokoj temperaturi SO3 se ponovo raspada na sastavne komponente.
4. Sjedinjavanje sumpor-trioksida s vodom u sumpornu kiselinu.
Dobijeni sumpor-trioksid se ne uvodi direktno u vodu, jer tom prilikom nastaje izuzetno burna reakcija. Da bi se to sprecilo gas se uvodi u koncetrovanu (98%) sumpornu kiselinu u kojoj se ratvara gradeci pirosumpornu kiselinu H2S2O7
SO3+H2SO4 --> H2S2O7
Stalnim dodavanjem vode odrzava se prvobitna konc. sumporne kiseline (98%), samo sto je sada, logicno, ima vise. :)
H2S2O7 + H2O --> 2H2SO4