Kako da odredim oksidacioni broj nekog elementa u jedinjenju,kad dobijem formule i jednecinu u kojoj trebam da odredim taj broj,da li je to isto sto i valentnost,ja to nikako nemogu da shvatim cas mesam pojmove,a najiskrenije neznam?!
powered by Drupal
Nikako nije isto
Valenca je broj zajedničkih el. parova kod kovalentnih jedinjenja, ili broj otpuštenih/primljenih elektrona kod jonskih. Oksidacioni broj se kod jonskih jedinjenja poklapa sa valencom. Kod kovalentnih jedinjenja oksidacioni broj je zapravo prividan i radi se o tome da atom koji jače privlači elektrone ima negativan oksidacioni broj...
Liberté, egalité, fraternité!
Dodao bih da je valenca uvek
Dodao bih da je valenca uvek pozitivan broj i najčešće se definiše kao broj atoma vodonika sa kojima bi atom čiju valencu određujemo mogao da se veže).
Oksidacioni broj može biti pozitivan i negativan.
Valenca i oksidacioni broj
Valencu možeš shvatiti i kao broj veza formiranih od strane pojedinačnog atoma pri formiranju molekula.
Oksidacioni broj je broj elektrona koje atom primi ili preda pri građenju hemijskog jedinjenja. Ovu primopredaju treba uslovno shvatiti. Do nje realno dolazi samo pri građenju jonske veze. Kod kovalentnih veza imamo građenje zajedničkih elektronskih parova i samo delimičnu predaju, odnosno primanje elektrona. Pošto jedan isti atom u nekom jedinjenju može biti vezan sa nekoliko drugih atoma, on od jednih može primati, a drugima davati elektrone. U tom slučaju, oksidacioni broj predstavlja sumarni efekat (ako je oksidacioni broj +2, to znači da taj atom daje dva elektrona više nego što prima).
Kako se odrđuju oksidacioni brojevi? Ne postoji univerzalno pravilo. Kreće se od toga da zbir svih oksidacionih brojeva u molekulu mora biti jednak nuli (naravno, ako se radi o neutralnim molekulima, a ne o jonima). Postoje elementi koji se najčešće javljaju sa određenim oksidacionim brojem (alkalni metali +1, zemnoalkalni +2, vodonik +1, kiseonik -2 itd.). Naravno, moraju se poznavati izuzeci, tj. one grupe jedinjenja u kojima ovakvi elementi imaju neki drugi oksidacioni broj (npr. kiseonik u peroksidima -1).
da li prelazni elementi
da li prelazni elementi jedino mjenjaju svoj oksidacioni broj od -neki br. do + neki br.u jedinjenjima ili to rade i ostali el.Da li mi mozete to prikazati u nekom primeru neka reakcija kako se menja oks. broj
Oksidacija i redukcija
Sve one reakcije pri kojima se menja oksidacioni broj elemenata nazivaju se oksido-redukcionim (redoks) reakcijama. Ono što se zaista dešava kod ovakvih reakcija je prelazak elektrona (ili samo njihovo delimično pomeranje) od jednih atoma ka drugima.
Oksidacija je otpuštanje elektrona. Za atom koji otpušta elektrone kažemo da se oksidovao, a istovremeno je redukciono sredstvo. Njegov oksidacioni broj se povećava.
Redukcija je primanje elektrona. Za atom koji prima elektrone kažemo da se redukovao, a istovremeno je oksidaciono sredstvo. Njegov oksidacioni broj se smanjuje.
Prelazni elementi mogu učestvovati u oksido-redukcionim procesima, ali ovi procesi nisu nikako samo njihova karakteristika. Praktično svi elementi iz PSE mogu učestvovati u redoks procesima.
Jednostavan primer: C + O2 ---> CO2
Atomi u elementarnom stanju nisu ni oksidovani ni redukovani, tj. njihov oksidacioni broj je 0. U oksidima je oksidacioni broj kiseonika -2, tako da se lako određuje oksidacioni broj ugljenika u ugljen-dioksidu. On iznosi +4. Dakle, ugljenik se oksidovao (promenio oksidacioni broj od 0 do +4), a kiseonik se redukovao (promenio oksidacioni broj od 0 do -2).
Drugi primer: 2SO2 + O2 ---> 2SO3
Oksidacione brojeve određujemo kao u gornjem primeru. U sumpor-dioksidu: kiseonik -2, sumpor +4; elementarni kiseonik 0; u sumpor-trioksidu: kiseonik -2, sumpor +6. Sada zaključujemo: u gornjoj reakciji sumpor se oksiduje (oksidacioni broj se povećava od +4 do +6), a elementarni kiseonik se redukuje (oksidacioni broj se smanjuje od 0 do -2). Kiseonik iz sumpor-dioksida se niti oksiduje niti redukuje (njegov oksidacioni broj se ne menja, ostaje -2).
Treći primer: 5H2O2 + 2KMnO4 + 3H2SO4 ---> 5O2 + 2MnSO4 + K2SO4 + 8H2O
Odredimo prvo oksidacione brojeve. U peroksidima kiseonik je -1, pa je u vodonik-peroksidu vodonik +1; u kalijum-permanganatu kiseonik je -2, kalijum (kao element I grupe) +1, pa se lako određuje da je mangan +7; u sumpornoj kiselini kiseonik je -2, vodonik +1, a sumpor +6; elementarni kiseonik je 0; u mangan-sulfatu kiseonik je -2, sumpor +6, a mangan +2; u kalijum-sulfatu kiseonik je -2, sumpor +6, a kalijum +1; u vodi kiseonik je -2, a vodonik +1. U oksido-redukcionom procesu učestvuju kiseonik i mangan: kiseonik se oksiduje (od -1 u peroksidu do 0 u elementarnom obliku), a mangan se redukuje (od +7 u permanganatu do +2 u sulfatu).
jos nesto nerazumem uvezi te
jos nesto nerazumem uvezi te oblasti kazu da treba kad odredim te oksidacione brojeve i uvrstim treba da dobijem i sa jedne i sa druge strane nulu i onda na osnovu toga odredjuju da li je reakcija dobro izjednacena ili ne,neznam to,ali nadam se shvaticu valda nesto do sledeceg ispitnog roka.Hvala vam!
Izjednačavanje jednačina
Kod oksido-redukcionih reakcija često se javlja problem izjednačavanja leve i desne strane jednačine unošenjem ispravnih koeficijenata. Dve najčešće korišćene metode u tom smislu su jonsko-elektronska metoda i metoda oksidacionih stanja. Ja ću ovog puta probati da izložim ovu drugu s obzirom da ona uključuje korišćenje oksidacionih brojeva. Možda je najbolje to pokušati na jednom konkretnom primeru.
Primer: Sn + HNO3 ---> SnO2 + NO2 + H2O
Dakle, potrebno je uneti ispravne koeficijente kako bi leva i desna strana gornje jednačine bile izjednačene.
1) Prvo je potrebno odrediti oksidacione brojeve i preko njih uočiti koji se atomi oksiduju, a koji redukuju. U našem primeru, oksidacioni brojevi su: elementarni kalaj 0; u azotnoj kiselini kiseonik -2, vodonik +1, azot +5; u kalaj-dioksidu kiseonik -2, kalaj +4; u azot-dioksidu kiseonik -2, azot +4; u vodi kiseonik -2, vodonik +1. Sada je jasno da u redoks procesu učestvuju kalaj koji se oksiduje (oksidacioni broj mu se povećava od 0 do +4) i azot koji se redukuje (oksidacioni broj mu se smanjuje od +5 do +4).
2) Sada je potrebno napisati tzv. polureakcije oksidacije i redukcije:
Sn(0) ---> Sn(+IV) + 4e-
N(+V) +e- ---> N(+IV)
Kalaj se, dakle, oksiduje pri čemu otpušta 4 elektrona, a azot se redukuje primajući jedan elektron.
3) U ovom koraku moramo izjednačiti gornje polureakcije kako bi broj primljenih elektrona bio jednak broju otpuštenih. U našem primeru to postižemo tako što drugu jednačinu pomnožimo sa 4. Tako dobijamo sledeći sistem:
Sn(0) ---> Sn(+IV) + 4e-
4N(+V) +4e- ---> 4N(+IV)
Iz ovog sistema određujemo koeficijente za kalaj i azot. Koeficijent za kalaj je 1, a za azot 4. Kada ih unesemo u reakciju, dobijamo:
Sn + 4HNO3 ---> SnO2 + 4NO2 + H2O
4) Na kraju izjednačavamo kiseonik i vodonik koji ne učestvuju u redoks procesu. U ovom slučaju, kiseonik izjednačavamo dupliranjem broja molekula vode, a istovremeno se izjednačava i vodonik:
Sn + 4HNO3 ---> SnO2 + 4NO2 + 2H2O.
Trebaju mi oksidacioni
Trebaju mi oksidacioni brojevi u sljedecoj reakciji, narocito MnCl...
KMnO4 + HCl → MnCl + KCl + Cl2 + H2O
2KMnO4 + 16HCl --> 2MnCl2 +
2KMnO4 + 16HCl --> 2MnCl2 + 2KCl + 5Cl2 + 8H2O
MnCl ne postoji!
dsa
Kako da odredim oksidacioni broj tercijernog ugljenikovog atoma u npr 2 metil 2 propanolu ? koji je postupak,malo je drugacije od obicnog odredjivanja oksidac.broja?
Угљеник-угљеник
Угљеник-угљеник везе не рачунаш, везу угљеника са неким електронегативним елемнтом рачунаш плус 1 угљенику, а сваку везу са водоником том угљениковом атому рачунаш као минус 1, и када сабереш све те бројеве требало би да добијеш оксидациони број угљеника, а ако имаш двоструку везу са кисеоником, рачунаш само плус 2, исто ваши и за остале елементе!
Sciencia est potencia